U skupini Ribe održana je druga radionica engleskog jezika koju je provela učiteljica engleskog jezika Ana Pavić, majka jednog djeteta iz skupine. Ovaj susret bio je posebno ispunjen emocijama –doslovno i simbolično – jer je tema radionice bila prepoznavanje i imenovanje osjećaja na engleskom jeziku.
Prva radionica, održana ranije ove pedagoške godine, uvela nas je u svijet stranog jezika kroz jednostavne i djeci bliske pojmove poput Hello, Goodbye, girl i boy. Djeca su tada kroz igru, pjesmu i pokret spontano i prirodno usvajala prve riječi na engleskom jeziku.
To se iskustvo sada dodatno nadogradilo; mama Ana pripremila je maske s različitim emocijama, a djeca su kroz razgovor, oponašanje i igru učila kako se te emocije imenuju na engleskom jeziku: happy, sad, angry, scared, surprised... Pjesmu If You’re Happy and You Know It djeca su pjevala uz pokret, ritam i mnogo smijeha, što je atmosferu učinilo još veselijom i poticajnijom.
Nakon glazbenog dijela radionice, uslijedio je kreativni dio u kojem nas je mama Ana uvela u “emocije kroz boje”. Djeca su pomoću vodenih boja, puhanja kroz slamčice i lijepljenja izrađenih lica stvarala slobodne i maštovite radove koji su predstavljali njihove emocije. Aktivnost je potaknula finu motoriku, likovno izražavanje, slobodno eksperimentiranje te razgovor o osjećajima – kako ih prepoznati, imenovati i izraziti.
Djeca su uistinu uživala. Kroz iskustveno učenje savladala su nekoliko novih engleskih pojmova, ali ono najvažnije – osjećala su se ponosno, zainteresirano i uključeno. Aktivnosti su bile zabavne, jasne i primjerene njihovoj dobi te su bile prirodan most između jezika, umjetnosti i socijalno-emocionalnog razvoja.
VAŽNOST UKLJUČIVANJA RODITELJA U ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES
Suradnja s roditeljima temeljni je dio kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja. Radionice poput ove donose višestruke dobrobiti:
Za djecu:
· osjećaju povezanost vrtića i obitelji, što jača njihov osjećaj sigurnosti
· razvijaju dodatnu motivaciju kada vide da su roditelji aktivno uključeni
· stječu nova znanja kroz aktivnosti koje su im posebno zanimljive jer ih vodi “nečija mama ili tata”
· doživljavaju modele pozitivne komunikacije i suradnje
· razvijaju osjećaj ponosa i važnosti jer njihov roditelj doprinosi skupini
Za odgojitelje:
· dobivaju dublji uvid u interese i kompetencije obitelji
· jačaju partnerski odnos i povjerenje
· obogaćuju vrtićki kurikulum kroz aktivnosti koje nadilaze svakodnevne mogućnosti
· stvaraju zajednicu u kojoj se svi osjećaju uključeno i vrijedno
· šire mrežu suradnje koja doprinosi kvaliteti života i rada u skupini
Kada roditelji aktivno sudjeluju u životu skupine, djeca osjećaju snažnu poruku: „Važno si. Odrasli oko tebe surađuju i brinu o tvojem učenju i dobrobiti.“ Takva iskustva grade emocionalnu stabilnost, potiču socijalnu osjetljivost te razvijaju pozitivno ozračje u kojem dijete raste, uči i razvija svoj identitet.
Tamara Dorić, univ. mag. praesc. educ., odgojitelj mentor
Pikant IT