h1

Polazak u školu važan je događaj u djetetovom životu. Prijelaz iz vrtića u školu ispunjen je uzbuđenjem i očekivanjima roditelja te brojnim promjenama. Dijete pri polasku u školu prolazi kroz broje promjene, odvaja se od obitelji, vrtićkih prijatelja i svojih odgojitelja.
Priprema djeteta za polazak školu odvija se kroz dulji period u kojem se dijete postupno i kroz igru upoznaje s vještinama koje su važne u razvoju njegove samostalnosti i brige za sebe.
Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i roditelja. Dijete ulazi u svijet koji se po mnogočemu razlikuje od života u obitelji i vrtiću, a uspješno snalaženje u školi ovisi o spremnosti djeteta za polazak u školu.

Što je spremnost za školu?

To je sposobnost djeteta da bez većih poteškoća prati i savladava školski program koristeći svoje sposobnosti, iskustva i motive.  
Spremnost je rezultat sazrijevanja, učenja i razvoja.
Spremnost za školu se odnosi na tjelesnu, spoznajnu ili kognitivnu, govorno-jezičnu, emocionalnu i socijalnu spremnost te motivaciju i interes djeteta za sadržaj.

1. Tjelesna spremnost uključuje vještinu koordiniranih pokreta i ravnoteže u svim oblicima prirodnog kretanja (od krupne motorike - hodanje, trčanje, penjanje, kolutanje, hvatanje, do fine motorike - pokretljivosti šake, okulomotorna koordinacija, grafomotorika). Dijete prije posla u školu nosi se sa zahtjevima koji uključuju psihofizičke napore poput hodanja do škole uz nošenje torbe koja teži nekoliko kilograma, višesatno mirno sjedenje u školsko klupili ili prilikom pisanja domaće zadaće. Najčešće se pokazatelji tjelesne spremnosti su visina i težina te razvijenost vida i sluha.

2. Govorna spremnost uključuje govorne vještine kao što su slušanje i praćenje što drugi govore, razumijevanje uputa, jasan izgovor. Izražavanje potreba, misli i osjećaja na materinjem jeziku, razvijen pojam o čitanju i pisanju.

3. Spoznajna (kognitivna) spremnost odnose se na opću mentalnu sposobnost i niz psihičkih funkcija pout percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja. Do polaska u školu dijete bi već trebalo prilično sigurno opažati prostorne i vremenske odnose, razlikovati osnovne boje te diskriminira različite oblike i veličinu predmeta. Spoznajna spremnost podrazumijeva i posjedovanje određenih znanja o svijetu i sebi samome, poznavanje godišnjih doba i dana u tjednu, brojanje do 20, poznavanje pojma količine i veličine (manje-više). U području pažnje se očekuje da dijete može biti usredotočeno na određeni sadržaj od 15 do 20 minuta.

4. Emocionalna spremnost uključuje prepoznavanje i imenovanje svojih i tuđih osjećaja, samoregulaciju emocija, mogućnost odgađanja zadovoljenja vlastitih potreba, spremnost za odvajanje od roditelja i samostalnost, sposobnost vrednovanja vlastitih postignuća, upornost u obavljanju aktivnosti i podnošenje neuspjeha.

5. Socijalna spremnost odnosi se na uspješno ostvarivanje komunikacije s vršnjacima i odraslima, samostalnost i suradnju, usvojenost društvenih normi ponašanja, nenasilno rješavanje konfliktnih situacija, samostalnost u brizi za sebe, spremnost na preuzimanje manjih obveza, svjesnost o potencijalnim opasnostima.

6. Motivacija za učenje i interes za sadržaj odnosi se na ulaganje primjerene količine truda za izvršavanje zadane aktivnosti, upornost i ne odustajanje kod pojave prvih teškoća, ispitivanje ili samostalno istraživanje područja vlastitog interesa.

ŠTO MI U VRTIĆU RADIMO DA BISMO DIJETE PRIPREMILI ZA ŠKOLU?

● Jačamo djetetovu pozitivnu sliku o sebi i svojim sposobnostima
● Učimo ga kako reći što želimo, a što ne želimo, učimo kako se zauzeti za sebe
● Dogovaramo pravila i navikavamo se slijediti ih
● Navikavamo djecu na samostalnost u hranjenju, odijevanju, brizi o sebi
● Zadovoljavamo djetetove aktualne interese, potkrepljujemo njegovu spontanost i inicijativnost
● Igramo razne igre za jačanje cijelog organizma i usavršavanje osnovnih oblika kretanja (hodanje, trčanje, penjanje, skakanje, bacanje) - u sobi, na dvorištu, u parku, na izletima
● Slušamo i prepričavamo priče, izmišljamo svoje priče, pjesme, brojalice, rastavljamo riječi na glasove i sastavljamo riječi od glasova, imenujemo predmete i pojave koje primjećujemo
● Potičemo dijete da ono što osjeća, opaža i doživljava izrazi na različite načine (glazbom, rječju, pokretom, scenskim ili likovnim izrazom)
● Radimo grafomotoričke vježbe (tako razvijamo finu muskulaturu i pripremamo ruku za pisanje)
● Nudimo djeci najrazličitije materijale koji ih potiču na igru slovima i brojkama
● Slova doživljavamo i prikazujemo cijelim tijelom, rukom iz ramena, zajedničkim formama
● Rješavamo različite zadatke u "radnim listovima"

ŠTO VI MOŽETE NAPRAVITI?

● Navikavati dijete da brine o sebi (samo jede, odijeva se, sprema svoje stvari...)
● Odrediti mu radni prostor u njegovoj sobi ili nekom drugom mjestu u kući
● Potaknuti dijete da priča o tome što je bilo u vrtiću (NE pitajte „što ste učili”,  nego „kako ti je bilo,  što se lijepo dogodilo” i sl.)  
● Poticati dijete da samo pronalazi rješenje problema
● Igrati s djetetom igre glasovima (npr. k-u-ć-a = kuća i sl.)
● Podržavati djetetove napore i pohvaliti ga  kad dobro riješi zadatak
● Prolaziti s djetetom najsigurnijim putem od kuće do škole, upoznati školu i njezin okoliš
● Potaknuti kontakt s drugim djetetom koje ima dobro iskustvo sa školom
● Naučiti dijete: točnu adresu i broj telefona kod kuće kao i  radno mjesto i broj telefona roditelja, naučiti ga kako će zaključati kuću
● Pričati s djetetom o tome kome se može obratiti u nevolji  (možda neki susjed koji je uvijek kod kuće) i naučiti ga kako i kada nazvati  112  
● Upozoriti dijete na opasnosti u kući


ŠTO NE TREBA RADITI!

● Opterećivati dijete školskim zadacima prije polaska u školu
● Prijetiti djetetu školom
● Tjerati dijete da nauči čitati i pisati
● Rješavati zadatke u crtančici umjesto djeteta
● Preuzimati djetetove obveze koje može samo obaviti (hraniti ga, oblačiti…)
● Rješavati nesporazume s vršnjacima umjesto djeteta
● Lažno hvaliti dijete (oduševljavati se svakom njegovim uratkom i hvaliti i ono što nije dobro – pohvalite pokušaj, ali ukažite na grešku)
● Isticati “petice” kao jedino važno i jedini cilj školovanja

U obiteljskoj atmosferi važno je stvarati ozračje sigurnosti i prihvaćanja djeteta te prihvaćati pogreške kao normalan dio razvoja i učenja, bez ruganja i omalovažavanja te uz odsustvo oštre kritike i nezadovoljstva.
Također, jednom kada dijete krene u školu, ne smije se zaboraviti da je i dalje za razvoj djeteta neophodna igra. Igra je djetetova stalna potreba koja ne prestaje pripremom za školu i polaskom u školu. U igri dijete najlakše uči, opušta se i zabavlja.

VAŽNE INFORMACIJE

* U prvi razred upisuju se djeca koja su rođena do 31.3.2019. godine. Na pisani zahtjev roditelja mogu se upisati i mlađa djeca, rođena iza 1.4.2019. Zahtjev se predaje do 31. ožujka 2025. godine upravnom odjelu u županiji nadležnom za obrazovanje.

* Na razini svih županija provode se elektronički upisi učenika u 1. razred osnovne škole korištenjem Nacionalnog informacijskog sustava upisa u osnovne škole (sustav e-upisi, platforma e-građani).
 
* Prije upisa u prvi razred utvrđuje se psihofizičko stanje djeteta od strane stručnog povjerenstva – stručne službe škole (pedagog, psiholog) i liječnika školske medicine. Ako povjerenstvo za upis utvrdi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu, predlaže odgodu upisa. Odgoda upisa se može odobriti samo jedanput, i to za jednu školsku godinu.



* Dijete kojem je odgođen upis u prvi razred osnovne škole sljedeće godine bit će uvršteno u popis školskih obveznika radi ponovnog utvrđivanja njegova psihofizičkog stanja, a do polaska u školu obvezno je pohađati program predškole ili redovni program vrtića.

* Prije  odlaska  djeteta u  školu, (najkasnije  s  31.8.2025.)  ispišite  dijete  iz vrtića.

Što ako dijete dobije odgodu?
Presudni faktori za odgodu su najčešće manjak emocionalne zrelosti, velika zaigranost, nezainteresiranost za školsko gradivo (i predškolsku pripremu za školu), nemogućnost usmjeravanja pažnje i koncentracije. Mnogo rjeđe djeca imaju poteškoća u kognitivnom aspektu razvoja.
Odgoda od polaska u školu daje djetetu priliku da kroz dodatnu godinu pripreme na zahtjeve koje donosi škola učvrsti temelje na kojima će se graditi daljnje školovanje.

Kako djetetu objasniti da ipak neće ići u školu?
Razlozi zbog kojeg se za određeno dijete predloži odgoda od škole podrazumijeva određenu nezrelost u nekom aspektu razvoja i važno je imati na umu da dijete ni na koji način nije imalo utjecaj (ne možemo reći nisi se dovoljno trudio, nisi dosta radio, nisi vježbala pisanje i slično, jer i nezainteresiranost jest određena nezrelosti), s druge strane odluku o odgodi donose odrasli. Možemo jednostavno reći –” tata i mama su odlučili da ipak ostaneš još jednu godinu u vrtiću”.  

U prilogu donosimo kratak priručnik o poticanju spremnosti za školu sa idejama za rad s djecom.

DRAGO NAM JE ŠTO STE BILI DIO NAŠEG VRTIĆA,  I ŽELIMO VAŠEM DJETETU  SVAKO DOBRO U ŠKOLI!