h1

Važno je za istaknuti kako nije „šteta“ samo u sadržaju kojemu su mala djeca izložena, već je šteta i u „odsustvu“ svih podražaja kojima bi djeca trebala biti izložena u vremenu koje provode pasivno sjedeći ispred ekrana. Bitno za razumjeti da za razvoj mozga je nužna raznolika stimulacija poput igre, kretanja, boravka na svježem zraku i iskušavanje novoga.

Više vremena uz ekrane može značiti:

- manje vremena provedenog u interakciji s roditeljima i vršnjacima, s kojima se gradi blizak odnos, komunicira, uči prepoznavati svoje i tuđe potrebe
- manje uzajamnih razgovora koji su osnova za razvoj jezika i govora
- manje vremena provedenog u čitanju i drugim aktivnostima važnih za razvoj jezika i vještina potrebnih za kasnije usvajanje čitanja i pisanja
- manje vremena provedenog u igri koja uključuje tjelesnu aktivnosti te omogućuje razvoj grube motorike
- manje vremena provedenog u prirodi

Važno je da dijete u svoje slobodne vrijeme bude izloženo razvojno poticajnim aktivnostima. 

Moguće posljedice prekomjernog izlaganja djece ekranima?

- Usporavanje razvoja govora i jezika
- Poteškoće usvajanja socijalnih vještina zbog jednosmjerne komunikacije s ekranima
- Nemogućnost fokusiranja na jednu aktivnost – otežana i kratkotrajna pažnja
- Usporavanje razvoja kognitivnih funkcija mozga – mišljenje i pamćenje
- Narušavanje kvalitete sna jer se ometa lučenje “hormona spavanja” – melatonina i istovremeno izazivanje frustracija kod djeteta
- Dugotrajno gledanje uz sjedenje – preduvjet za nastanak pretilosti
- Povećanje napetosti i frustracije ili pak pojava agresivnog ponašanja kod djece

Tijekom gledanja ekrana, događa se jednosmjerna komunikacija. Na taj način dijete ne dobiva povratne informacije o onome što u tom trenutku radi i ne može razvijati vlastiti sustav komunikacije. S druge strane, u interakciji s odraslom osobom ili vršnjakom dijete uči kako surađivati, dijeliti emocije, razvoja empatiju i druge vještine.

KAKO POSTAVITI GRANICE ZA DOBROBIT DJETETOVA RAZVOJA?

1. Preuzmite odgovornost - učinite ekrane nedostupnima

Dijete nije u mogućnosti kontrolirati želju za ekranima, zato im je potrebno vodstvo odraslih koji će voditi brigu o tome kada, što i koliko dugo dijete gleda. Roditelji su ti koji imaju odgovornost i koji moraju donijeti pravila vezana za korištenje ekrana u obiteljskom domu. Dijete će u većoj mjeri posezati za ekranima ako su mu one nadohvat ruke i u njihovom vidokrugu. Zbog toga pospremite tablete i mobitele izvan vidokruga djeteta. Ne stavljajte televizor, mobitel ili drugi oblik ekrana u dječju sobu. Ugasite televizor kada ga nitko ne gleda. 

2. Uključite djecu u kućanske poslove

Uključite djecu u svakodnevne kućanske poslove sukladno njegovim mogućnostima poput pospremanja igračaka, oblačenja, pripremanja stola za obrok, pomoć oko pripreme hrane kako bi dijete bilo u mogućnosti razvijati samostalnost i odgovornost.

3. Provodite vrijeme s djetetom na otvorenom

Kroz igru na otvorenom, dijete će dobivati informacije putem svih osjetila –vida, sluha, dodira, mirisa i okusa kroz doticaj s različitim površinama, igrom različitim igračkama koje prebacuje iz ruke u ruku, lupkanja igračaka o površinu, osjećaja teksture i težine. Na taj način djeca razvijaju motoriku i komuniciraju kroz igru.

4. Izbjegavajte hranjenje uz ekrane i ekrane prije spavanja

Smislite aktivnosti prije spavanja koja će predstavljati rutinu za dijete, primjerice umirujuće pjesmice, čitanje priče, šalica toplog čaja ili mlijeka. Okružite dijete ljubavlju i pažnjom, čitajte mu priče prije spavanja i razgovarajte o pročitanom.

5. Omogućite kreativne aktivnosti

Dijete koje je zaokupljeno zanimljivim materijalima, neće imati potrebu gledati u ekrane. S djetetom izradite domaći plastelin, ponudite mu vodene boje, kocke, različite materijale kao što su kamenčiće, štapiće, kuglice, daščice, kojima će razvijati kreativnost. Djeci rane i predškolske dobi važna je je slobodna, nestrukturirana i spontana igra za pravilan razvoj. 

6. Potrudite se i sami biti manje koristiti televizor, mobitel i internet – vi ste djetetov model ponašanja!
U prilogu Vam stavljamo smjernice Centra za sigurniji internet kao i one koje smo mi izradili. 

Literatura:

Buljan Flander, G. i suradnici (2021). Znanost i umjetnost odgoja. Bestovje: Geromar.
Centar za sigurniji internet: Siguran početak nove školske godine: smjernice za stručnjake i roditelje.
Kolucki, B. i Lemish, D. (2013). Kako komunicirati s djecom – Načela i prakse za podršku, nadahnuće, poticaj, obrazovanje i iscjeljenje. Fond Ujedinjenih naroda za djecu, Ured za Hrvatsku.

Prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima | Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (poliklinika-djeca.hr)